четвртак, 28. новембар 2013.

DRINKING BUDDIES (2013)


SCENARIO I REŽIJA: Joe Swanberg

ULOGE: Olivia Wilde, Jake Johnson, Anna Kendrick, Ron Livingston



Bacivši pogled na poster ovog filma, prva misao koja mi je prošla kroz glavu je imala veze sa izvesnim pićem koje se dobija mešanjem ceđenog limuna, vode i DOSTA šećera. “To je ono što se pije, a ne pivo kojim nam sa postera mašete ispred nosa”, unutrašnji namćorasti kritičar svega je govorio, ni ne okusivši film dalje od naslova i fotke, koja i nema mnogo veze sa istim. Ipak, posustao sam, vođen inatom i neosporivom željom da pogledam svaki film u koji je Olivia Wilde kročila. Tako je, sat i po vremena nakon što je play dugme bilo pritisnuto, moje mišljenje bilo potpuno drugačije od onog sa kojim sam se otisnuo u podvig gledanja još jednog, naizgled romantičnog, ostvarenja.

петак, 22. новембар 2013.

DEAR ZACHARY : A LETTER TO A SON ABOUT HIS FATHER (2008)

REŽIJA: Kurt Kuenne


Evo ovako, ljudi koji me dobro poznaju znaju da nisam posebno emotivan lik - nemam neke ispade saosećanja sa drugima, jadikovanja o sebi (ako nije neka samosvesna cinična tirada o disbalansu kosmičke pravde), nisam plakao kao klinac kada su Bambiju ubili mamu i kada je Fajvl tražio svoje roditelje. Ipak, u svojih 95 minuta trajanja Dear Zachary me je rasplakao jedno pet-šest puta, što vam odmah govori o kakvom je filmu reč, i u kakvom raspoloženju treba da budete ako planirate da ga odgledate.

U pitanju je dokumentarni film sa vrlo interesantnom početnom idejom. Kurt Keni odlučuje da napravi film o svom najboljem prijatelju iz detinjstva, kojeg je bivša devojka ubila posle raskida. Film je bio namenjen sinu kojeg je ona trebala da rodi, a zamišljen je kao kolaž sećanja svih ljudi bliskih detetovom ocu kako bi na neki način dete bilo upoznato sa osobom koja mu je u životu uskraćena.

субота, 16. новембар 2013.

FRANCES HA (2012)



REŽIJA: Noah Baumbach



Jasno je i meni i vama, deco draga: ja sam poslovična baba, a crnobeli filmovi su moji uštipci. Ovog puta nisam čak ni morao da se latim ispucalih rolni iz filmskih davnina da bih si napunio činiju: režiser Noa Baumbah, poznat nam po dramama The Squid and the Whale i Greenberg, prošle godine je dao prednost ovom vizuelnom maniru radeći na svom sedmom filmu, veseloj dramediji po imenu Frances Ha, i time mi umnogome olakšao posao.

понедељак, 11. новембар 2013.

SUPER MARIO BROS. (1993)

REŽIJA: Annabel JankelRocky Morton 

SCENARIO: Parker Bennet, Terry Runte, Ed Solomon

ULOGE: Bob Hoskins, John Leguizamo, Dennis Hopper  




OK, možemo mi ovo, samo lagano i bez panike.


Mario i Luiđi su braća Italijani, po zanimanju vodoinstalateri, i žive u Bronksu. Dobro. Sistemom cevi odlaze u Kraljevstvo Pečurki, gde postoji pečurka imenom Žabac (Toad) i princeza Breskvica (Peach), kao i princeza Bela Rada (Daisy). Postoje i dva zla brata, Vario i Valuiđi, ali pravićemo se da njih nema.

E sad, kad Mario pojede crvenu pečurku, postaje Super Mario, i tada je visok koliko i princeza. Kad uzme vatreni cvet, odelo mu menja boju i ispaljuje vatru, a kad pokupi ledeni cvet, ispaljuje grudve koje lede neprijatelje. Odakle  ih ispaljuje? Šta ja znam.

Kad smo kod pečuraka, zelena mu daje život, crna ga ubija, plava ga smanjuje, a od narandžasto – crvene postaje džin. Logično. Takođe, kada pokupi list, izrastu mu rakunske uši i rep, a kad pokupi zvezdu postaje neranjiv. Opet logično.

Uz to, može da pokupi i pingvinsko odelo, i propeler kapu. Da. I ponekad skače okolo u ogromnoj čizmi na navijanje.

Problem je u tome što princezu Breskvicu uporno otima reptil imenom Tanker (Bowser), i vodi je u svoj zamak. Bowser ima između jednog i osmoro dece, ali se ne zna ko im je majka, mada makar jedno dete – a i ja – veruje da mu je Peach majka. Ne moja, već majka tih reptilčića. Mhm.

среда, 6. новембар 2013.

Crna Ovca i 100%va



Pre izvesnog vremena, dobili smo ponudu od dobrih ljudi sa portala Black Sheep da sa njima napravimo jedan grupni intervju. Od juče, naša razmišljanja možete pročitati na stranicama ovog mladog, ali zanimljivog sajta, evo, upravo ovde. Dok ste tamo, ne zaboravite da ostavite koju reč ispod našeg teksta, ali pregledajte i ostale: naći ćete interesantne radove na mnoštvo različitih tema. (Podajte im šećera i na Fejsbuk stranici.) Jedno veliko hvala Đurđici Zec, koja nam je pružila priliku da se prikažemo široj publici; nadamo se da saradnja između dva sajta ovim neće i prestati.

понедељак, 4. новембар 2013.

A GOOFY MOVIE (1995)


REŽIJA: Kevin Lima 





Pripadam onoj generaciji koja je rasla uz dvadesetominutne crtaće iz doba kada je kompanija Dizni bila u krizi. Zbog kraja Mikijeve radionice sam dobar deo svog detinjstva proživeo u iracionalnom strahu da će me pojesti King Kong, a zbog špice Šilje i sportova su mi tri najpoznatija lika koja potiču iz ove kuće zauvek u glavi kao „Diznijevi Miki, Paja i Šilja“.

Ovaj trojac se pojavljuje zajedno u mnogim crtaćima, ali i u serijalu Kingdom Hearts igara iz prostog razloga – Miki, koji bi trebalo da bude zaštitno lice kompanije, tokom svoje evolucije je jednostavno postao isuviše dobar. To je lepo i krasno kada je u pitanju ostvarenje za najmlađe poput Mikijeve igraonice, ali svakome ko se ne oduševljava što zna da broji do četiri je teško da se poistoveti sa likom koji jednostavno ne može da pogreši. Miki je ono što se na engleskom naziva straight guy, a prava dinamika nastaje tek kad on vrši interakciju sa prgavim baksuzom Pajom s jedne, i naivnim dobričinom Šiljom s druge strane.