REŽIJA: Robert Hamer
Siroti genijalac po imenu Piter Selers, glumeći po nekoliko uloga odjednom u svojim filmovima, pomerio je
pameću. (Dobro, nije samo zbog toga, ali višestruke role svakako nisu pomogle.)
I Edija Marfija je zadesila zla sudba: istina, on nije propatio od podeljenosti
ličnosti, ali – rekao bih da nisam usamljen u tom mišljenju – svako ko snimi
baljezgariju kakva je Norbit, sigurno
boluje od nekog oblika mračnoumlja. Alek Ginis je, pak, jedanput, a baš ću o toj prilici naškrabati koju, odigrao osam uloga. I ostao, kažu, mentalno
sasvim zdrav.
Pre ovog
filma, njegovog prvog za studio Ealing,
imao je svega tri filmske uloge, od kojih je jedna bila toliko mala da mu ime
nije ni ušlo u odjavnu špicu. Sledeća dva naslova u kojima se pojavio dali su mu
vetar u leđa i bili su ostvarenje sna svakog prosečnog britanskog glumca – u
pitanju su, naravno, adaptacije romana Čarlsa Dikensa, Oliver Twist i Great Expectations. Zato možda i nije toliko čudno to što je relativno neiskusnom
glumcu podarena šansa da oživi čak osam likova u filmu Roberta Hejmera; ko god
da je došao na ovu ideju, koliko god da su ga platili za to – bio je premalo plaćen.